|
Države su odgovorne osigurati odgovarajuće
kapacitete kako bi odgovorile vlastitim obavezama u pogledu poštivanja odredbi
Evropske konvencije koja ima supremaciju nad domaćim zakonodavstvom
SEMINAR O EVROPSKOM SUDU ZA LJUDSKA PRAVA I
EVROPSKOJ KONVENCIJI O LJUDSKIM PRAVIMA U ORGANIZACIJI VIJEĆA EVROPE IZ
STRAZBURA I VAŠIH PRAVA BiH
Obaveza
zemalja koje su ratificirale Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i
sloboda jeste osiguranje institucionalnih i drugih pretpostavki za efektivnu
primjenu principa i odredbi ovog međunarodnog akta, akcentirali su sudionici
seminara, održanog u Sarajevu krajem prošlog mjeseca, o apliciranju Evropskom
sudu za ljudska prava u Strasbourgu i odredbama Evropske konvencije
Cilj seminara, koji je okupio bh. pravosudne
djelatnike, dužnosnike institucija nadležnih za sigurnost i predstavnike
asocijacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, jeste unapređenje domaće sudske prakse u pogledu
ostvarivanja ljudskih prava putem Evropskog suda za ljudska prava.
Uspostava Suda Bosne i Hercegovine i posebno
Odjela za ratne zločine umnogome doprinosi tome da se principi Evropske
konvencije o zaštiti ljudskih prava, posebno njenih članova 2 i 3, efikasno i
dosljedno provode na cijeloj teritoriji države, kazala je Nedžmija Kukričar, menadžerica regije Centar Udruženja ''Vaša
prava BiH'' na početku rada seminara o apliciranju Evropskom sudu za ljudska
prava i odabranim članovima Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama,
koji je održan 23. i 23. maja 2007.
Organizatori ovog seminara, Vijeće Evrope iz
Strazbura i Vaša prava BiH predstavili su učesnicima seminara značaj članova 2
i 3 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji
govore (čl.2) da je pravo svakoga na život zaštićeno zakonom, te da je mučenje
zabranjeno odredbom da se niko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili
ponižavajućem postupanju ili kazni (čl.3). Ovi članovi su usko povezani i cilj
im je da zaštite osobni i fizički dignitet pojedinca i grupe.
Sve žrtve torture u BiH mogle bi se, rečeno je
na seminaru, svrstati u tri grupe: žrtve podvrgnute torturi u toku sukoba, žrtve
silovanja i drugih formi seksualnog nasilja, te članovi porodica nestalih osoba
i žrtve vezano za postratna dešavanja.
Žrtve podvrgnute torturi u toku sukoba jesu
grupa koja se pretežno najviše javljala Udruženju ''Vaša prava u BiH''. To su
isključivo ljudi koji su bili u logorima. Službeni podatak o tačnom broju preživjelih
logoraša nije poznat, a govori se otprilike
o 200.000 ljudi.
''Ukoliko se tome doda 30.000 nestalih osoba,
onda možemo vidjeti o kakvom se teškom i kompleksnom problemu radi'', kazali su
sudionici iz Udruženja.
Govoreći o žrtvama silovanja i drugim formama
seksualnog nasilja, naglašeno je kako treba znati da je Sud za ljudska prava
presudio da silovanje ima karakter torture i predstavlja kršenje člana 3.
Rečeno je i to da je silovanje kao forma
torture u BiH počinjeno u toku oružanog sukoba. Tačan broj žrtava silovanja ne
postoji, ili zbog toga što žrtve ne žele o tome govoriti, ili zbog toga što ne žele
ponovno preživljavati sve strahote.
Što se tiče članova porodica nestalih, Dom za
ljudska prava je našao da su njihova neizvjesnost i patnja u toku dužeg perioda
uzrokovali takvo mentalno stanje koje ima kvalifikaciju prekršaja zabrane
torture (mučenja) prema čl. 3 Evropske konvencije.
Na seminaru je upozoreno kako logoraši i žrtve
seksualnog nasilja nisu priznata ili zaštićena kategorija prema posebnom zakonu
kao žrtve torture, a da je problem to što država BiH nema krovni zakon koji bi
regulirao pitanja takvih osoba. Zbog svega toga se, naglašeno je, to pitanje
regulira na različitim nivoima, entitetskim i kantonalnim.
Drugog dana skupa, razmatrani su aspekti člana
6. Evropske konvencije kojim je
zajamčeno pravo na pravično suđenje (2002. godine BiH ratificirala Evropsku
konvenciju).
Kako je u uvodnom obraćanju istaknula
advokatica pred Sudom u Strasbourgu Ivana Roagna, pravo na pravično suđenje,
među ostalim, podrazumijeva neometan pristup sudu, razumnu dužinu postupka,
javno saslušanje, odnosno objavljivanje sudskih odluka, te pretpostavku
nevinosti, pravo da se brani šutnjom i pravo na vrijeme neophodno za pripremu
odbrane i na pravnu pomoć, ukoliko je to neophodno.
Komentirajući upite sudionika seminara koji su
se odnosili na način rada Suda u Strazburu, Roagna je kazala kako taj sud ne
uvažava opravdanja tipa "da pretrpanost sudova uzrokuje kašnjenja u rješavanju
predmeta".
Stav Suda u Strazburu je da su države
odgovorne osigurati odgovarajuće kapacitete kako bi odgovorile vlastitim
obavezama u pogledu poštivanja odredbi Evropske konvencije koja ima supremaciju
nad domaćim zakonodavstvom.
Odgovarajući na upit predsjednice Suda Bosne i
Hercegovine Meddžide Kreso u vezi sa slučajem kada optuženi u određenoj fazi
postupka odbije da se pojavi na sudu, a sud donese rješenje da se pretres
nastavi, bivša advokatica pred Evropskim sudom za ljudska prava ocijenila je
kako se u tom slučaju ne radi o kršenju prava optuženog, te da se takav slučaj
može tretirati kao dobrovoljni odustanak optuženog od prava pojavljivanja pred
sudom.
Kako je rečeno, Sud u Strazburu rješava godišnje
u prosjeku oko 1.600 predmeta, a apliciranje u tom sudu podrazumijeva da je
zainteresirana strana iscrpila sve pravne lijekove, odnosno iskoristila
kompetencije domaćih sudova za eventualno razrješenje određenog spora.
Predstavnici Vaših prava BiH su istakli da
svoje aktivnosti provode prije svega pokušavajući obezbijediti uživanje
ljudskih prava svojih korisnika u okvirima bh. društva i sistema, a nakon toga
raditi na apliciranju Sudu u Strazburu. Ovakav pristup treba dovesti do jačanja
domaćih pravoudnih kapaciteta u smislu zaštite ljudskih prava njenih građana. U
situacijama kada takva zaštita izostane, Vaša prava BiH će koristiti
međunarodne organe za zaštitu interesa i prava svojih korisnika.
Odluke Evropskog suda za ljudska prava odnose
se uglavnom na ocjenu povreda postupka, a rijetko se tiču samog merituma spora.
Učešće su, uz predstavnike organizatora, uzeli
predstavnici Suda BiH, Ministarstva sigurnosti BiH, Helsinškog komiteta za ljudska
prava u BiH, Helsinškog odbora za ljudska prava u RS-u i entitetskih centara za
edukaciju sudija i tužitelja.
nazad
|