Prava na azil

Postupak po zahtjevu za azil u BiH

Udruženje Vaša prava Bosne i Hercegovine je jedina nevladina organizacija koja pruža besplatnu pravnu pomoć tražiocima azila u BiH. Na osnovu Protokola o saradnji sa Ministarstvom sigurnosti Bosne i Hercegovine, VPBiH pruža besplatnu pravnu i informativnu pomoć izbjeglicama, tražiocima azila, žrtvama trgovine, osobama pod privremenim prihvatom i drugim kategorijama pod međunarodnom zaštitom.

U posupku azila VPBiH pomažu pri podnošenju zahtjeva za azil, registraciji, intervjuu, ostvarivanju prava, te sačinjavanju pismenih podnesaka i tužbi.
Iz zakona Zakon o kretanju, boravku stranaca i azilu BiH, član 60.

“Stranci neće, ni na koji način biti vraćeni ili protjerani na granicu teritorije gdje bi im život ili sloboda bili ugroženi zbog njihove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi, ili zbog političkog mišljenja, bez obzira da li su zvanično dobili azil. Zabrana vraćanja ili protjerivanja odnosi se i na lica za koja postoji osnovana sumnja da bi bila u opasnosti da budu podvrgnuta mučenju ili drugom nehumanom ili ponižavajućem postupanju, ili kažnjavanju. Stranci se, također, ne mogu poslati u zemlju u kojoj nisu zaštićeni od slanja na takvu teritoriju.“
Azil je zaštita koja se pruža na osnovu izbjegličkog statusa.

BiH mora razmotriti svaki zahtjev za azil i dodijeliti ga svakome ko se može smatrati izbjeglicom u smislu Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1951. godine o statusu izbjeglica.

Izbjeglica je svako kod koga postoji osnovani strah od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja, ko se nalazi izvan zemlje svog državljanstva i ko ne može ili, zbog straha, ne želi da traži zaštitu te zemlje.

Azil možete zatražiti:

* na granici,
* u Odjelu za strance,
* u Sektoru za azil Ministarstva sigurnosti BiH, u Sarajevu,
* u ministarstvima unutrašnjih poslova entiteta, kantona, te u Ministarstvu unutrašnjih poslova Brčko Distrikta BiH.

Nakon podnošenja zahtjeva, službeno lice će Vam izdati potvrdu o podnesenom zahtjevu koja važi najduže sedam dana.

U toku trajanja potvrde, morate doći u Sektor za azil Ministarstva sigurnosti BiH u Sarajevu, gdje ćete biti registrovani kao tražilac azila i gdje će Vam se izdati karton tražioca azila.

Karton tražioca azila je Vaš identifikacioni dokument i dozvola boravka na teritoriji BiH koja važi sve dok ne bude donesena konačna odluka o Vašem zahtjevu.

U svim fazama postupka po Vašem zahtjevu za azil, imate pravo na besplatnu pravnu pomoć koju pruža Udruženje Vaša prava BiH.

U svim fazama postupka, imate pravo da stupite u kontakt sa UNHCR-om.

Nadležni organ može riješiti Vaš zahtjev za azil tako što će:

* usvojiti zahtjev za azil i priznati Vas kao izbjeglicu,
* odbiti zahtjev i odobriti Vam privremeni boravak iz humanitarnih razloga ukoliko ne ispunjavate kriterije da vam se prizna status izbjeglice, ili biste, nakon povratka u zemlju porijekla, bili izloženi mučenju ili drugom nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju i
* odbiti zahtjev za azil i odrediti rok u kojem morate napustiti teritoriju BiH.

U slučaju da Vaš zahtjev za azil bude odbijen, imate pravo da podnesete tužbu Sudu BiH u roku od 60 dana od dana kada Vam je uručeno negativno rješenje.

VAŠA PRAVA BiH VAM PRUŽAJU BESPLATNU PRAVNU POMOĆ!

KOME SE MOŽE ODOBRITI AZIL?

Prema Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu, azil se odobrava:

* strancu koji se prema definiciji izbjeglice iz člana l.A(2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i člana 1. Protokola iz 1967. godine zbog opravdanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj društvenoj grupi ili svojih političkih mišljenja, nađe izvan zemlje čije državljanstvo ima i koji ne može ili zbog straha neće da traži zaštitu te zemlje ili,
* strancu ako nema državljanstvo, a nalazi se izvan zemlje u kojoj je imao svoje uobičajeno mjesto boravka uslijed takvih događaja ne može, ili se zbog straha ne želi u nju vratiti.

ŠTA KADA STRANAC IZJAVI SLUŽBENOM LICU NA DRŽAVNOJ GRANICI BIH DA SE NE SMIJE VRATITI U ZEMLJU PORIJEKLA I DA ŽELI AZIL?

DGS o tome obavještava organizacionu jedinicu Ministarstva sigurnosti na terenu i bez odlaganja Ministarstvo sigurnosti u sjedištu. Dužnosnik organizacione jedinice na terenu popunjava zahtjev za azil u dva primjerka i jedan daje tražiocu azila.

Zatim, faximilom obavještava Organizacionu jedinicu Ministarstva sigurnosti (OJM) u sjedištu, šalje original zahtjeva za azil, fotografije i kopije ličnih dokumenata. Organizaciona jedinica na terenu izdaje potvrdu

o podnesenom zahtjevu za azil koja važi do sedmog dana, a organizaciona jedinica u sjedištu izdaje karton tražioca azila.

Nema sankcija protiv tražioca azila koji dolazi sa teritorije gdje su ugroženi njegovi život i sloboda. Organizaciona jedinica na terenu i Državna granična služba prave službenu zabilješku o tome da li je tražilac azila prešao granicu ili boravi na teritoriji države suprotno odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu. Bilješku o tome da li se tražilac azila prijavio i bez odlaganja izložio valjane razloge za svoj nezakoniti ulazak ili prisustvo prosljeđuje se Organizacionoj jedinici Ministarstva u sjedištu.

Obaveze OJM-u sjedištu su:

* da registruje tražioca azila,
* da fotografiše osobu,
* da uzme otiske prstiju i kopira lična dokumenta,
* da izda karton tražiocu azila koji služi kao odobrenje boravka i važi tri mjeseca, a produžava se do pravosnažnosti odluke o azilu.

Produženje važenja kartona obavlja OJM na terenu, a na osnovu zahtjeva tražioca azila.

Postupak ispitivanja zahtjeva za azil vodi OJM u sjedištu.

Odluka o zahtjevu za azil izdaje se u pisanoj formi na razumljivom jeziku i sadrži pouku o pravnom lijeku. Uručuje se lično tražiocu azila, po mogućnosti.

KOJI SU RAZLOZI ZA PRESTANAK VAŽENJA AZILA?

* Azil odobren u BiH prestaće važiti za stranca:
* koji dobrovoljno ponovo koristi zaštitu zemlje čiji je državljanin ili,
* koji je nakon što je izgubio državljanstvo druge zemlje dobrovoljno ponovno stekao to državljanstvo ili,
* koji je stekao novo državljanstvo i uživa zaštitu zemlje čije je državljanstvo stekao ili,
* koji se dobrovoljno vratio radi nastanjenja u zemlji koju je napustio ili izvan koje je živio iz straha da će biti progonjen, ili
* koji uslijed prestanka okolnosti na osnovu kojih je priznat status izbjeglice, ne može i dalje koristiti zaštitu zemlje čiji je državljanin, ili
* koji je bez državljanstva, a uslijed prestanka okolnosti na osnovu kojih je priznat status izbjeglice, ne može koristiti zaštitu zemlje ranije uobičajenog mjesta boravka, koji je stekao državljanstvo BiH.

PRAVO ŽRTVE TRGOVINE LJUDIMA NA AZIL
Većina stručnjaka koji prate i istražuju trgovinu ljudima, kao fenomen 21. vijeka, slažu se u ocjenama da je trgovina ljudima, pored trgovine drogom, najunosnija aktivnost organizovanog kriminala, dobro vođena i organizovana mreža trgovaca ljudima – trafikera, koji trgovane – žene, djecu i muškarce, smatraju unosnom robom za trgovinu. Radi se o organizovanom kriminalu sa visokim stepenom povezanosti i efikasnom organizacijom kriminalne mreže koja ne poznaje granice, jer je povezana sa ilegalnom mrežom transporta i prebacivanja ljudi i roba, pranja velikih količina novca itd.

Šta je trgovina ljudima?

Pravilnikom o zaštiti stranaca žrtava trgovine ljudima, kao podzakonskim aktom Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu, trgovina ljudima je definisana kao “regrutovanje, transport, transfer, skrivanje/pružanje utočišta ili prihvat osoba putem prijetnje ili upotrebom sile ili drugih oblika prinude, otmice, prevare, obmanjivanja, zloupotrebe vlasti i stanja ugroženosti, davanje ili primanja novca ili beneficija za dobijanje pristanka osobe koja ima kontrolu nad nekom drugom osobom u svrhu eksploatacije”.

Iz ovakve definicije proizlaze osnovni elementi koji su karakteristični za trgovinu ljudima kao krivično djelo a to je:

* vrbovanje – otmica, prevara, zloupotreba moći,
* držanje u ropskom odnosu – ograničavanje slobode kretanja, nelegalno zadržavanje putne isprave, ograničavanje hrane i slično,
* fizičko i psihičko zlostavljanje, silovanje,
* prostitucija i navođenje na prostituciju,
* saučesništvo u vršenju krivičnih djela,
* nelegalno sticanje imovine.

Najčešći oblici trgovine ljudima su:

* prisilan i ilegalan rad,
* prosjačenje,
* trgovina ljudskim organima,
* pornografija,
* prostitucija,
* lažno usvojenje,
* lažni i prisilni brak itd.

Međunarodni pravni okvir

BiH je kao članica Ujedinjenih naroda, a od 2003. godine i kao članica Vijeća Evrope, pristupila ili ratifikovala brojne međunarodne dokumente koji su od važnosti za zakonodavno uređenje problema trgovine ljudima. To je na međunarodnom planu stvorilo obavezu Bosne i Hercegovine da svoje zakonodavstvo uskladi sa svim prihvaćenim međunarodnim standardima u svim oblastima, te tako i u oblasti trgovine ljudima.

Bosna i Hercegovina je ratifikovala većinu UN dokumenata o zaštiti ljudskih prava. Posljednji u nizu međunarodnih dokumenata koje je BiH potpisala i ratifikovala u vezi sa trgovinom ljudima je Konvencija UN-a protiv transnacionalnog organizovanog kriminala sa dva dodatna Protokola i to:

* Protokol za sprečavanje, zaustavljanje i kažnjavanje trgovine ljudima, naročito ženama i djecom uz Konvenciju o transnacionalnom organizovanom kriminalu (Palermo Protokol).
* Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnenim, morskim i vazdušnim putem.

Među najvažnije međunarodne propise koji direktno uređuju pitanja zaštite trgovine ljudima još se ubrajaju:

* Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (UDIHR).
* Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR).
* Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR).
* Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW).
* Konvencija protiv mučenja i drugih vrsta okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CAT).
* Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata kao i članova njihovih porodica (ICPRMW).
* Konvencija o pravnom položaju lica bez državljanstva.
* Konvencija iz 1951. godine i Protokol iz 1967. godine koji se odnose na status izbjeglica. Uz nabrojane dokumente postoje i dokumenti Ujedinjenih naroda koji se odnose na posebnu zaštitu djece a to su:
* Konvencija UN-a o pravima djeteta (1989. godina)
* Opcioni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji (2000. godina)
* Konvencija br. 182 (1999.) Međunarodne organizacije rada o zabrani i hitnoj akciji za eliminaciju najgorih oblika dječijeg rada

Nakon što je postala članicom Vijeća Evrope 2003. godine, BiH je ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, te tako preuzela obavezu da u skladu sa članom 1. Evropske konvencije, osigura prava i slobode garantovane tim dokumentom svim licima na svojoj teritoriji. BiH je Konvenciju ugradila u Ustav, pa se ona direktno primjenjuje u našem zakonodavstvu i ima prioritet u primjeni u odnosu na sve druge propise.

Osim toga, time što je postala članicom Vijeća Evrope, Bosnu i Hercegovinu obavezuju i preporuke Vijeća Ministara, a za problem trgovine ljudima najvažnije su:

* Preporuka br. R(2000)11, državama članicama o akciji protiv trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije.
* Preporuka Rec(2001)11 državama članicama u vezi sa vodećim principima u borbi protiv organizovanog kriminala.
* Preporuka Rec(2001)18 državama članicama o supsidijarnoj zaštiti.
* Preporuka br. R(l997)13 državama članicama u vezi sa prijetnjama svjedocima i pravima na odbranu.
* Preporuka Rec(2002)5 državama članicama o zaštiti žena od nasilja.

U skladu sa ovim, Bosna i Hercegovina kao članica Vijeća Evrope, nema samo obavezu da, u odnosu na međunarodne standarde zaštite ljudskih prava, spriječi kršenje ljudskih prava pojedinaca negativna obaveza, nego ima i obavezu da preduzme korake kako bi pojedinci mogli zaista uživati u pravima koja im se garantuju – pozitivna obaveza.

Domaći pravni okvir

Domaći pravni okvir treba posmatrati ustavni i zakonodavni nivo.

U Ustavu, na državnom nivou i u entitetskim ustavima ugrađena je Konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, pa su i prava garantovana ovom Konvencijom na taj način dobila istu pravnu snagu kao i druge ustavne odredbe. U Ustavu Republike Srpske pobrojan je katalog prava koja se štite a to su:

* pravo na život,
* pravo na slobodu i sigurnost osobe,
* pravo na ljudsko dostojanstvo, fizički i moralni integritet, privatnost, privatni i porodični život
* slobodu od mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana, ili kažnjavanja,
* jednaku zaštitu prava,
* pravo na pravedno suđenje u krivičnom postupku,
* slobodu kretanja,
* pravo na povjerljivost ličnih podataka,
* zdravstvenu zaštitu,
* zabranu diskriminacije,
* zabranu prinudnog rada.

Član 44, (1) Ustava RS ima jednu veoma značajnu garanciju, naročito u vezi sa zaštitom žrtava trgovine ljudima, a koja glasi da “Stranci imaju ljudska prava i slobode utvrđene Ustavom i druga prava utvrđena zakonom i međunarodnim ugovorima”.

Zaštita stranaca – žrtava trgovine ljudima u BiH definisana je Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu (SG BiH 29/03, 4/04, 4/05). Ovim Zakonom uređuju se:

* privremeni boravak iz humanitarnih razloga (član 35.),
* osiguranje posebne zaštite i pomoći (član 37.),
* mogućnost osnivanja centra za smještaj žrtava trgovine (član 67.).

Pravila i standardi postupanja u vezi sa prihvatom, oporavkom i povratkom stranaca žrtava trgovine ljudima u BiH definisani su Pravilnikom o zaštiti stranaca žrtava trgovine ljudima (SG BiH 33/04).

Opšti principi postupanja sa žrtvom trgovine su:

* zaštita privatnosti i identiteta žrtve trgovine (obavezno pravilo povjerljivosti),
* zaštita žrtve trgovine od pokretanja postupaka (zbog nezakonitog ulaska ili boravka, odavanja prostituciji, posjedovanja ili korištenja falsifikovanih isprava), ali pod uslovom da su ove radnje izvršene u direktnoj vezi sa trgovinom ljudima,
* zabrana diskriminacije po bilo kom osnovu (pol, rasa, boja koža, jezik, vjeroispovijest, politička uvjerenja, dob, imovinski ili neki drugi status),
* sa strancem za kojeg postoje osnovi sumnje da se radi o žrtvi trgovine postupati kao sa žrtvom trgovine sve dok postoje navedeni osnovi sumnje,
* posebna zaštita djece (pravo na specijalan tretman i zaštitu – ovi postupci imaju prioritet i krozustavni i zakonodavni nivo. odmah se rješavaju a postupa se u interesu djeteta).

Organi u postupanju

U postupku zaštite žrtava trgovine uključene su sljedeće institucije: Organizaciona jedinica Ministarstva sigurnosti (OJM) – Odjel za strance, tužilaštva, ministarstva unutrašnjih poslova, inspekcijski organi, nadležni organi socijalne zaštite.

Prva obaveza organa u postupanju jeste da u slučaju postojanja osnova za sumnju da se radi o strancu, žrtvi trgovine odmah o tome obavijesti Organizacionu jedinicu Ministarstva sigurnosti BiH (OJM) na terenu, tj. Odjel za strance. U OJM se obavlja intervju sa strancem, a vodi ga uposlenik OJM – službenik za strance. Potencijalna žrtva se odmah obavještava o pravima i obavezama koje ima u skladu sa Zakonom i Pravilnikom o zaštiti stranaca žrtava trgovine ljudima kao i o mogućnosti korištenja neovisne besplatne pravne pomoći u svim fazama postupka (član 10. Pravilnika), zatim o pravu da postupak prati na jeziku koji razumije. Ministarstvo sigurnosti je dužno da obezbijedi prevodioca.

Ukoliko pristane, potencijalna žrtva se smješta u sigurnu kuću. Obavještava se da će u roku od 15 dana dobiti status zaštićene osobe, te da se period do tada smatra periodom razmišljanja, do kada potencijalna žrtva treba da donese odluku o tome da li će podnijeti zahtjev za azil ili ne.

Žrtva trgovine, ukoliko bude odbijena sa zahtjevom za azil, u istom postupku na bazi već utvrđenog činjeničnog stanja, stiče pravo na odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga i to u trajanju od tri mjeseca, u cilju pružanja zaštite i pomoći u oporavku i povratku u zemlju porijekla.

Ukoliko stranac nema regulisan boravak, a ima odobren prihvat, podnosi zahtjev OJM-u, koji izdaje potvrdu o podnesenom zahtjevu, kompletira predmet i prosljeđuje ga nadležnom organu na postupanje, a to je OJM u sjedištu – to je Ministarstvo sigurnosti BiH, koje i donosi rješenje.

Boravak iz humanitarnih razloga dodjeljuje se na period od tri mjeseca sa mogućnošću produženja. Zahtjev za produženje dostavlja se najkasnije 15 dana prije isteka roka važećeg perioda boravka. Rok će biti produžen ako za to postoje zakonom predviđeni uslovi.

Posebna zaštita djece

Djeca se prioritetno smještaju u sklonište i za to nije potreban pristanak djeteta kao što je slučaj sa punoljetnim osobama.

Nakon smještaja u sklonište, OJM na terenu odmah o tome obavještava nadležnu službu za poslove socijalne zaštite, a nadležna je ona služba na čijem se području nalazi sigurna kuća. Nadležni organ socijalne zaštite dužan je maloljetnom djetetu postaviti privremenog staratelja koji je u obavezi da zastupa interese djeteta i to u svim fazama postupka.

Sve aktivnosti nadležnih organa moraju biti poduzete u najboljem interesu djeteta, uz najveću brigu i zaštitu, uzimajući u obzir prava i obaveze roditelja, staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete.
PRAVNA POMOĆ
KOME SE U BIH ODOBRAVA AZIL?

Državljanka sam Srbije i Crne Gore, pripadnica manjinskog naroda – Egipćani na Kosovu. Do izbijanja sukoba na Kosovu živjela sam u Peći, po izbijanju sukoba izbjegla sam kod rodbine u Njemačku. Kod njih sam ostala privremeno, nakon čega sam se vratila na Kosovo. Po povratku na Kosovo suočila sam se sa ozbiljnim progonom i prijetnjom po život od kosovskih Albanaca. Nakon izvjesnog vremena uspjela sam da dođem u BiH kod prijatelja. Strah me je vratiti se na Kosovo, pa me zanima kome se u BiH odobrava azil?

Prema Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu (SG BiH 29/03), azil se odobrava strancu koji se, prema definiciji izbjeglice iz člana 1. A(2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i člana 1. Protokola iz 1967. godine, zbog opravdanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj društvenoj grupi ili svojih političkih mišljenja, nađe izvan zemlje, ili strancu ako nema državljanstvo, a nalazi se izvan zemlje, ili strancu ako nema državljanstvo, a nalazi se izvan zemlje u kojoj je imao svoje uobičajeno mjesto boravka, a uslijed takvih događaja ne može ili se zbog straha ne želi u nju vratiti.

Svaki stranac ima pravo, ako to želi da podnese zahtjev za azil, a u postupku će se utvrđivati da li je njegov zahtjev za azil osnovan ili ne. Ukoliko se odlučite, zahtjev za azil možete podnijeti jednom od slijedećih organa:

* Nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva na terenu
* Osnovnoj organizacionoj jedinici u sjedištu Ministarstva (Ministarstvo sigurnosti BiH, Sektor za azil)
* Ministarstvu unutrašnjih poslova entiteta ili Brčko Distrikta, Odjel za strance

Ukoliko se u postupku dokaže da je Vaš strah od povratka zbog bojazni za život osnovan, može se reći da imate osnov da vam se odobri azil. U toku postupka imate pravo na besplatnu pravnu pomoć koju pruža Udruženje Vaša Prava BiH.
PRIVREMENI BORAVAK IZ HUMANITARNIH RAZLOGA

Strana sam državljanka. U Bosni i Hercegovini boravim od 1991. godine. Po dolasku u Bosnu i Hercegovinu zasnovala sam vanbrač nu zajednicu sa državljaninom Bosne i Hercegovine i u toj zajednici rođeno je troje djece. Kako nisam imala regulisan boravak, podnijela sam zahtjev za azil. Postupajući po mom zahtjevu, Ministarstvo sigurnosti BiH je donijelo rješenje kojim se moj zahtjev odbija, jer ne ispunjavam uslove za priznanje statusa izbjeglice propisane u članu 72. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu BiH. U toku tog postupka, Ministarstvo sigurnosti je po službenoj dužnosti ispitalo postojanje uslova za dodjeljivanje privremenog boravka iz humanitarnih razloga u skladu sa članom 35. stav 1. tačka d) Zakona o kretanju, boravku stranaca i azilu, te nije pronašlo elemente koji bi opravdali dodjeljivanje takvog boravka.

Postoji li mogućnost da, u skladu sa Zakonom, podnesem zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga po nekom drugom osnovu, pošto živim u vanbračnoj zajednici sa državljaninom BiH, i majka sam troje djece koji su također državljani BiH?

Protiv rješenja Ministarstva sigurnosti BiH kojim je odbijen Vaš zahtjev za azil ne možete uložiti žalbu, ali možete podnijeti tužbu Sudu Bosne i Hercegovine u roku od 60 dana od dana dostavljanja rješenja. Tužba odgađa izvršenje rješenja.

Član 35. Zakona o kretanju, boravku stranaca i azilu BiH (SG BiH 29/03, 4/04), propisuje da se privremeni boravak iz humanitarnih razloga može izuzetno odobriti strancu koji ne ispunjava uvjete za odobrenje boravka propisane pomenutim zakonom u slijedećim slučajevima:

* ako je žrtva organiziranog kriminala, odnosno trgovine ljudima, u svrhu pružanja zaštite i pomoći u oporavku i povratku u zemlju uobičajenog boravka,
* maloljetnom djetetu stranca ako je napušteno ili žrtva organizovanog kriminala, ili je iz drugih razloga ostalo bez roditeljske zaštite, starateljstva ili bez pratnje,
* osobama bez državljanstva,
* strancu kojem sukladno zakonu nije odobren azil, a za kojeg se utvrdi da ispunjava uslove iz člana 60. ovog zakona, a koji se odnosi na princip zabrane vraćanja,

* iz drugih opravdanih razloga humanitarne naravi, čiju valjanost cijeni organizacijska jedinica Ministarstva u sjedištu.

Pošto živite već duže vrijeme u vanbračnoj zajednici sa državljaninom BiH, u skladu sa članom 35. stav. 1. tačka e) možete podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga po tom osnovu.

Vrlo je važno da znate kako, u članu 31. stav. 3. tačka b), Pravilnika o procedurama ulaska i boravka stranaca BiH (SG BiH 4/05) propisuje da se privremeni boravak iz drugih opravdanih razloga humanitarne prirode, može odobriti strancu koji živi u vanbračnoj zajednici sa državljaninom BiH ili strancem koji u BiH ima odobren privremeni ili stalni boravak.

U članu 33. ovog Pravilnika propisano je da se privremeni boravak iz humanitarnih razloga može odobriti strancu koji živi u vanbračnoj zajednici sa državljaninom BiH pod uslovom da stranac uz zahtjev dostavi:

* dokaz da živi u zajedničkom domaćinstvu sa državljaninom BiH ili sa strancem koji ima odobren privremeni boravak u BiH,
* dokaz da je vanbračna zajednica egzistirala najmanje jednu godinu prije podnošenja zahtjeva za odobrenje boravka u BiH,
* dokaz da je državljanin BiH, odnosno stranac sa odobrenim privremenim ili stalnim boravkom u BiH nastanjen na teritoriji BiH,
* dokaz da državljanin BiH, odnosno stranac sa odobrenim privremenim ili stalnim boravkom u BiH raspolaže sredstvima za izdržavanje stranca čije se odobrenje privremenog boravka traži, uz naznaku da garantuje da će za vrijeme boravka stranca snositi sve troškove vezane za njegov boravak a posebno troškove izdržavanja, zdravstvenog osiguranja, smještaja i druge troškove koji bi eventualno nastali u vezi sa boravkom stranca na teritoriji BiH.

Znači, obavezni ste uz svoj zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga, a po osnovu vanbračne zajednice sa državljaninom BiH priložiti sve pobrojane dokaze. O Vašem zahtjevu za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga odlučuje Organizaciona jedinica Ministarstva sigurnosti u sjedištu.

Član 36. Pravilnika o uslovima i procedurama ulaska i boravka stranaca BiH (SGBIH 4/05) propisuje da se zahtjev za odobrenje privremenog boravka u ovom slučaju podnosi Organizacionoj jedinici Ministarstva na terenu, prema mjestu boravka stranca, koja zahtjev kompletira i sa dokazima o uplaćenoj taksi za boravak prosljeđuje na odlučivanje organizacionoj jedinici Ministarstva u sjedištu.
OBUSTAVLJANJE POSTUPKA ZA AZIL

Ministarstvo sigurnosti BiH je obustavilo postupak rješavanja po mom zahtjevu za azil, zato što se nisam uredno odazvao na drugi poziv za intervju. Naime, ja nisam nikada lično primio poziv, a u Odluci Ministarstva je naznačeno da sam uredno obaviješten. Da li je Ministarstvo pravilno postupilo, kada je obustavilo postupak, odnosno, da li mogu podnijeti žalbu protiv Odluke?

Odredbom člana 31. stav l. tačka a Pravilnika o azilu u BiH, određeno je da će se postupak po zahtjevu za azil obustaviti ukoliko se tražitelj azila ne odazove na drugi poziv za intervju.

Međutim, u konkretnom slučaju Ministarstvo sigurnosti BiH je povrijedilo odredbe č1ana 83., stav 2. i 3. Zakona o upravnom postupku, kojim je predviđeno da se dostavljanje mora izvršiti osobi kojoj je pismeno namijenjeno, a ukoliko se ne zatekne na dostavnoj adresi, dostavljač mu je dužan ostaviti pismeno obavještenje da određeni dan i sat bude na navedenoj adresi, radi primanja pismena.

Također, tuženi organ je povrijedio odredbe č1ana 85. Zakona o upravnom postupku kojim je predviđeno da, ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti odsutna te joj se zbog toga pismeno ne može na vrijeme predati, pismeno će se vratiti organu koji ga je izdao, uz naznaku gdje se odsutna osoba nalazi.

Prema tome tuženi organ nije imao osnova da u Vašem slučaju obustavi postupak po zahtjevu za azil. Protiv Zaključka kojim je obustavljen postupak u predmetu rješavanja po zahtjevu za azil, nije dozvoljena žalba, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor. Tužba se podnosi neposredno Sudu Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu ili mu se šalje poštom preporučeno, u roku od dva mjeseca od dana dostavljanja zaključka Ministarstva sigurnosti BiH. Tužba odgađa izvršenje zaključka.
Iz prakse Udruženja Vaša prava BiH
VAŠA PRAVA BIH STEKLA SU POVJERENJE JOŠ DVA KLIJENTA, OVOGA PUTA SU TO LJUDI KOJI GOVORE DRUGIM JEZIKOM I KOJI SU DOŠLI IZ DRUGE ZEMLJE, ALI KOJI SU ODMAH, PO SAMOM UPOZNAVANJU, PRIHVATILI PRUŽENU POMOĆ I UVJERILI SE DA SU VAŠA PRAVA BIH TU DA IM POMOGNU.

Početkom oktobra ove godine, službena osoba iz Odjela za strance pri Ministarstvu unutrašnjih poslova RS, Centar javne bezbjednosti Banja Luka, je usmeno obavijestila Udruženje Vaša prava BiH da su dvije osobe, vanbračni par iz Makedonije, po nacionalnosti Romi, iskazali namjeru za podnošenje zahtjeva za azil.

Obavještenje je uslijedilo na osnovu Protokola o pružanju besplatne pravne pomoći koje je prošle godine Udruženje Vaša prava BiH zaključilo sa Ministarstvom sigurnosti BiH.

Podnositelji azila su svoju namjeru iskazali još u pritvoru, koji im je određen nakon što ih je Državna granična služba BiH, u Dobrljini, opština Novi Grad-Bosanski Novi udaljila iz međunarodnog voza iz pravca Hrvatske prema BiH, jer su se koristili lažnim dokumentima. U pritvoru su proveli nekoliko dana.

Tog dana, po ukidanju pritvora, a u pratnji službenih lica, dovedeni su u prostorije MUP-a, CJB Banja Luka, gdje je predviđeno da se obavi razgovor i provede utvrđena procedura, po zahtjevu za azil. Udruženje Vaša prava BiH je podnositelje azila upoznalo sa mogućnošću da im u toku postupka odlučivanja o pravu na azil u potpunosti pruži besplatnu pravnu pomoć.

Razgovor između službenih lica i tražitelja azila imao je svojih uspona i padova, a zahvaljujući prisustvu pravnika Vaših prava BiH, procedura utvrđena Pravilnikom o azilu u BiH bila je ispoštovana. Po okončanju postupka, tražitelji azila su, sa svojim stvarima, upućeni u azilantski centar u BiH koji su sami odabrali.

Prije nego što su ušli u službeni auto banjalučkog Centra javne bezbjednosti, koji će ih odvesti u azilantski centar, ovo dvoje ljudi pružili su pravniku Vaših prava BiH ruku i zahvalili se na pomoći. Vaša prava BiH stekla su povjerenje još dva klijenta, ovoga puta su to ljudi koji govore drugim jezikom i koji su došli iz druge zemlje, ali koji su odmah, po samom upoznavanju, prihvatili pruženu pomoć i uvjerili se da su Vaša prava BiH tu da im pomognu.