Postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava

POSTUPAK PRED EVROPSKIM SUDOM ZA LJUDSKA PRAVA

Ratifikacijom Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Bosna i Her-cegovina se obavezala da će obezbijediti punu primjenu odredaba ovog međunarodnog ugovora, da će uskladiti svoje zakonodavstvo sa standardima predviđenim Konvencijom i da će njeni organi u punoj mjeri poštovati međunarodne norme. Istovremeno je prihvatila i oblik nadzora nad ispunjavanjem preuzetih obaveza koji predviđa Konvencija, odnosno prihvatila je obaveznu nadležnost Evropskog suda za ljudska prava čije se sjedište nalazi u sjedištu Vijeća Evrope u Strazburu u Francuskoj.

Pojedinci kojima su prekršena neka od osnovnih prava i koji svoje pravo ne mogu da ostvare pred domaćim pravosudnim i upravnim organima, mogu se obratiti ovom sudu pred kojim mogu biti stranka u postupku ravnopravno sa državom i na taj način doći do ispunjenja svojih zajamčenih prava. Međutim, da bi pojedinac ostvario mogućnost da Evropski sud za ljudska prava razmatra njegovu pojedinačnu apelaciju neophodno je da prethodno ispuni neke uslove koje predviđa Konvencija.

  1. VREMENSKO VAŽENJE EVROPSKE KONVENCIJE
  2. ZA KOJE PRAVO SE MOŽE TRAŽITI ZAŠTITA OD EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA (nadležnost ratione materiae)?
  3. ŠTA SE MOŽE TRAŽITI OD EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA?
  4. KO MOŽE PODNIJETI APELACIJU EVROPSKOM SUDU ZA LJUDSKA PRAVA?
  5. ROK ZA PODNOŠENJE APELACIJE
  6. DOMAĆI PRAVNI LIJEKOVI
  7. PODNOŠENJE NOVE APELACIJE KOJA JE ISTA KAO NEKA RANIJA?
  8. PODNOŠENJE APELACIJE KOJA JE ISTA KAO APELACIJA KOJA JE VEĆ PODNIJETA NEKOJ DRUGOJ MEĐUNARODNOJ INSTANCI?
  9. OSTALI SLUČAJEVI KADA SE APELACIJA PROGLAŠAVA NEPRIHVATLJIVOM
  10. POSTUPAK POSLE DONOŠENJA ODLUKE O PRIHVATLJIVOSTI APELACIJE
  11. ZASTUPANJE PRED SUDOM, JEZIK SUDA I TROŠKOVI POSTUPKA
  12. DEJSTVO ODLUKA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

1. VREMENSKO VAŽENJE EVROPSKE KONVENCIJE

Obaveze koje ustanovljava Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda za državu nastaju poslije ratifikacije, tako da građani tek od tog trenutka stiču pravo da se obrate Evropskom sudu za ljudska prava. Navodi apelacije se moraju odnositi na kršenje prava koje se desilo nakon što je Konvencija stupila na snagu za našu državu, jer će u suprotnom apelacija biti odbačena kao neprihvatljiva. Izuzetno, Sud će prihvatiti apelaciju ukoliko kršenje prava koje se dogodilo prije ratifikacije Konvencije i dalje proizvodi posljedice koje bi mogle biti u suprotnosti sa obavezama države iz Konvencije.

2. ZA KOJE PRAVO SE MOŽE TRAŽITI ZAŠTITA OD EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA (nadležnost ratione materiae)?

Pojedinac može tražiti zaštitu samo onog navodno prekršenog prava koje je priznato i garantovano Evropskom konvencijom ili njenim protokolima 1, 4, 6, 7, 12 i 13.

Prava i slobode priznata i garantovana Evropskom konvencijom su:

– pravo na život;

– zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja;

– zabrana ropstva i prinudnog rada;

– pravo na slobodu i sigurnost;

– pravo na pravično suđenje,

– kažnjavanje samo na osnovu zakona;

– pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života;

– sloboda misli, savjesti i vjeroispovesti;

– sloboda izražavanja;

– sloboda okupljanja i udruživanja;

– pravo na sklapanje braka,

– pravo na djelotvorni pravni lijek;

– zabrana diskriminacije u primjeni odredaba Evropske konvencije.

Prava priznata i garantovana Protokolom broj 1 su:

– pravo na neometano uživanje svoje imovine;

– pravo na obrazovanje;

– pravo na slobodne izbore.

Prava priznata i garantovana Protokolom broj 4 su:

– zabrana kazne zatvora za dug;

– sloboda kretanja;

– zabrana protjerivanja sopstvenih državljana;

– zabrana grupnog protjerivanja stranaca.

Pravo priznato i garantovano Protokolom broj 6 je:

– pravo da niko ne bude osuđen na smrtnu kaznu ili pogubljen.

Prava priznata i garantovana Protokolom broj 7 su:

– zaštita u postupku protjerivanja stranaca;

– pravo na žalbu u krivičnim stvarima;

– pravo na naknadu za pogrešnu osudu;

– pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput u istoj stvari;

– jednakost supružnika.

Prava priznata i garantovana Protokolom broj 12 su:

– zabrana svih oblika diskriminacije u ostvarivanju bilo kojeg prava, a ne samo onih koja su priznata Evropskom konvencijom.

Prava priznata i garantovana Protokolom broj 13 su:

– zabrana osude na smrtnu kaznu ili pogubljenja u svim okolnostima.

Za podnošenje apelacije nije potrebno da je apelant uslijed kršenja nekog prava pretrpio bilo kakvu štetu, već samo da je žrtva kršenja nekog prava iz Konvencije. Šteta je važna samo u postupku poravnanja ili naknade.Posebno treba imati u vidu da prilikom deponovanja instrumenta ratifikacije država može staviti rezervu na neku pojedinačnu odredbu Konvencije u obimu u kojem neki zakon nije saglasan sa tom odredbom. Prije nego što prihvati apelaciju Sud će ustanoviti da li ovakve rezerve postoje i da li one isključuju mogućnost da se raspravlja o konkretnom slučaju.

3. ŠTA SE MOŽE TRAŽITI OD EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA?

Evropski sud za ljudska prava je potpuno nezavistan u radu i ne predstavlja neku višu instancu u odnosu na domaće sudove pa se od njega ne može tražiti da preinači, poništi ili ukine odluku domaćeg sudskog ili upravnog organa niti da svojom odlukom podnosiocu apelacije dodjeli neko pravo koje mu je uskraćeno. Od Suda se može tražiti samo da ustanovi da li je u konkretnom slučaju prekršeno neko pravo podnosioca apelacije i da odluči na koji način će oštećeni dobiti zadovoljenje ili odgovarajuću naknadu zbog štete koja mu je na taj način učinjena. On takođe može da ukaže državi koja su zakonska rješenja u njenom zakonodavstvu nesaglasna sa Konvencijom i da joj naloži u kom dijelu i kako treba da izmijeni praksu rada državnih organa.

4. KO MOŽE PODNIJETI APELACIJU EVROPSKOM SUDU ZA LJUDSKA PRAVA?

Apelaciju mogu podnijeti pojedinac, nevladina organizacija ili grupa lica koji tvrde da su žrtve povrede prava ustanovljenih Konvencijom ili protokolima uz nju, učinjene od strane države. Pravo na podnošenje apelacije ne odnosi se samo na državljane naše zemlje, već ono pripada svakome (strancu, licu bez državljanstva) ko je pod jurisdikcijom naše države i ko pokaže da mu je pravo uskraćeno. To znači i da naši državljani mogu podnijeti tužbu Sudu protiv neke druge države koja je ratifikovala Konvenciju ukoliko se nalaze u nadležnosti te države i ukoliko pokažu da im je ona uskratila ili povrijedila neko pravo iz Konvencije. Dopušteno je da apelant apelacije bude advokat, pravni zastupnik žrtve ukoliko pokaže da je ovlašćen da predstavlja stranku pred Sudom. Takođe, nevladina organizacija može se pojaviti kao punomoćnik žrtve i zastupati je pred Sudom, a pravo pojavljivanja pred Sudom imaju i sindikati, vjerske zajednice, privatne asocijacije ili profesionalna udruženja pod uslovom da pokažu ko su njihovi članovi i navedu pravni osnov po kome imaju ovlašćenje da zastupaju svoje članstvo.

Sud ne prihvata anonimne apelacije, ali žalilac – oštećeni može prilikom podnošenja apelacije tražiti da se njegov identitet ne otkriva. Pošto je u pitanju odstupanje od pravila da je u postupku pred Sudom moguć javni pristup informacijama, Sud će odlučiti da li apelacija može biti “anonimna” samo u izuzetnim i valjano obrazloženim slučajevima.

Podnosilac apelacije treba da pokaže da ima legitimni interes da se pojavi kao stranka jer je moguća žrtva povrede nekog prava. Nije dopuštena tužba u općem interesu, odnosno stranka ne može da bude pojedinac koji se javlja u ime svih potencijalno ugroženih (actio popularis). U praksi Suda je dozvoljeno da, ako žrtva iz nakog opravdanog razloga ne može da se obrati Sudu, to učini član njegove porodice. Postupak mogu da pokrenu i pojedinci koji trpe zbog kršenja prava njihovih srodnika od strane države koju tuže, ali moraju da argumentuju i prilože dokaze koji potvrđuju ovakvu tvrdnju (indirektne žrtve). To su u praksi najčešće supružnik, dijete ili drugi srodnik žrtve, a po pravilu oni se pojavljuju pred Sudom ako je žrtva mrtva ili ako u toku razmatranja apelacije apelant umre.Dozvoljeno je da se u postupku pojave i lice ili grupa koji tvrde da su već izloženi ili postoji velika izvesnost da će biti izloženi dejstvu nekih državnih akata ili prakse nekih državnih organa i da će im na taj način biti povrijeđena neka od zagarantovanih prava (potencijalne žrtve).

5. ROK ZA PODNOŠENJE APELACIJE

Žalilac mora podnijeti apelaciju u roku od šest mjeseci od dana kada je povodom njegovog predmeta u domaćem postupku donijeta pravnosnažna odluka. Rok počinje da teče od momenta kada apelant iskoristi sve domaće efektivne i djelotvorne pravne lijekove. Ako presuda o predmetu pred domaćim sudom nije objavljena javno, rok počinje da teče od dana kada je pravnosnažna odluka dostavljena stranci. Ako stranka u postupku pred domaćim sudom nije znala da se desilo kršenje prava predviđenog Konvencijom, pa kasnije sazna nove činjenice, rok se računa od trenutka kada je stranka došla do takvog saznanja.

6. DOMAĆI PRAVNI LIJEKOVI

Prije nego što se obrati Evropskom sudu, stranka mora da iscrpi sve pravne lijekove koji joj stoje na raspolaganju u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine . Međutim, čak iako nisu iskorišćeni svi domaći pravni lijekovi, Sud može prihvatiti apelaciju ukoliko apelant dokaže da su pravni lijekovi nedostupni ili da bi upotreba pravnih lijekova bila neefikasna ili da bi trajala neopravdano dugo. Dostupnost pravnog lijeka podrazumeva mogućnost da se oštećeni, ukoliko mu je neko pravo povrijedio organ uprave ili sud, obrati žalbom ili prigovorom višem upravnom organu ili višem sudu koji će biti nezavisni od organa koji odlučuje u prvom stepenu. Dostupnost se ocjenjuje i sa stanovišta koliko njegova upotreba materijalno iscpljuje potencijalnu žrtvu, pa se smatra da pravni lijek nije dostupan ako iziskuje velike troškove. Pravni lijek je efikasan samo ako donosi rezultate odnosno ako izvršni organi stvarno postupaju prema odluci suda ili drugog nadležnog organa. Tužena država ima obavezu da dokaže da apelant apelacije nije iskoristio sve raspoložive pravne lijekove a imao je pristup djelotvornom pravnom lijeku.

7. PODNOŠENJE NOVE APELACIJE KOJA JE ISTA KAO NEKA RANIJA?

Isti apelant se ne može ponovo pojaviti pred Sudom i pozivati se na iste činjenice. Ako apelacija sadrži nove činjenice koje nisu bile poznate u vrijeme podnošenja prethodne apelacije, Sud može odlučiti da ponovo razmotri stvar ako apelant dokaže da i posle upotrebe svih unutrašnjih pravnih lijekova kršenje prava nije ispravljeno u okviru domaćeg zakonodavstva.

8. PODNOŠENJE APELACIJE KOJA JE ISTA KAO APELACIJA KOJA JE VEĆ PODNIJETA NEKOJ DRUGOJ MEĐUNARODNOJ INSTANCI?

Sud ne postupa po pojedinačnoj apelaciji ako je ona već podnošena nekoj drugoj međunarodnoj instanci radi ispitivanja. Sud će uzeti u razmatranje predmet samo ako se pokaže da su se od momenta kada je stvar razmatrana u nekoj drugoj međunarodnoj instanci pojavile nove činjenice koje mogu da budu od značaja za odlučivanje.

9. OSTALI SLUČAJEVI KADA SE APELACIJA PROGLAŠAVA NEPRIHVATLJIVOM

Sud proglašava neprihvatljivom apelaciju koja je nespojiva sa odredbama Konvencije ili protokola uz nju. To znači da će se pojedinačna apelacija prihvatiti samo ako apelant navodi da mu je prekršeno neko pravo koje je priznato Konvencijom i ako je prekršilac država ili neki njen organ pod čijom je on jurisdikcijom. Tužena može biti samo država, jer nisu prihvatljive apelacije podnijete protiv pojedinaca ili nevladinih organizacija.

Sud proglašava neprihvatljivom i apelaciju koja je očigledno neosnovana, odnosno ako ona već na prvi pogled ne ukazuje ni na kakvu mogućnost da je neko pravo povrijeđeno, između ostalog i zbog toga što nisu priloženi nikakvi dokazi ili zato što navodi podnosioca, čak i da su tačni, ne bi nikako mogli da se kvalifikuju kao kršenje nekog prava iz Evropske konvencije.

Odbacuje se kao neprihvatljiva i svaka apelacija koja predstavlja zloupotrebu prava na apelaciju. Po ovom osnovu će se odbaciti apelacije kojima apelant želi da ostvari lično zadovoljenje, šikaniranje drugih, publicitet, promovisanje svoje politike ili propagandno djelovanje, kao i apelacija koja sadrži očigledno neistinite navode ili uvrijedljive formulacije. Takođe, nereagovanje podnosioca na zahtjeve Suda i nedostavljanje traženih podataka i informacija ili dopune predmeta kao i povreda načela povjerljivosti u određenim fazama postupka takođe može biti osnov za odbacivanje apelacije.

10. POSTUPAK POSLE DONOŠENJA ODLUKE O PRIHVATLJIVOSTI APELACIJE

Pošto apelaciju proglasi prihvatljivom, Sud ima dvije mogućnosti: da se stavi na raspolaganje stranama u sporu u cilju postizanja prijateljskog poravnanja u kom slučaju je postupak povjerljive prirode ili da nastavi ispitivanje i raspravljanje predmeta koje se okončava obavezujućom presudom. Konvencija ne zahtijeva usmena ročišta ali vijeće ima ovlašćenje da odluči da li će zakazati ročište ili će se voditi samo pismena rasprava.

11. ZASTUPANJE PRED SUDOM, JEZIK SUDA I TROŠKOVI POSTUPKA

Apelaciju Evropskom sudu građanin može podnijeti sam ili preko svog zastupnika, a zastupanje je obavezno na svakom ročištu kada to sud odredi ili za radnje u postupku nakon donošenja odluke o prihvatanju apelacije. Cjelokupna prepiska sa podnosiocem apelacije ili njegovim zastupnicima odvija se na jednom od službenih jezika Suda, engleskom ili francuskom. Predsjednik vijeća može odobriti i prepisku na jednom od službenih jezika tužene države. Kada se predmet proglasi prihvatljivim takođe se koristi jedan od službenih jezika Suda koji zastupnik ili apelant apelacije mora poznavati u dovoljnoj mjeri, osim ako predsjednik vijeća ne odobri nastavak upotrebe jezika stranaka koji nije u službenoj upotrebi Suda. Ako je takvo odobrenje dato, stranka koja je to zahtjevala obezbjeđuje o svom trošku tumača ili prevodioca na engleski ili francuski jezik.

Da bi se obezbjedila jednakost stranaka pred Sudom i lakši pristup pojedinaca koji su žrtve kršenja nekog prava Sudu, Poslovnik Suda predvidio je da na zahtjev podnosioca apelacije ili po sopstvenoj inicijativi, predsjednik vijeća može da odluči da stranka koristi besplatnu pravnu pomoć. U tom slučaju apelant apelacije mora da dokaže da nema dovoljno sredstava da nadoknadi potrebne troškove. Naknada u tom slučaju pokriva troškove advokatskih usluga ili troškove zastupnika, ali i troškove puta i drugih izdataka koji se odnose na postupak.

12. DEJSTVO ODLUKA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

Evropski sud je, u pravom smislu te riječi, sudski organ i njegove odluke obavezuju državu koja je prihvatila njegovu nadležnost. Ako sud nađe da je država kršila ljudska prava obavezaće je da preduzme mjere da bi obezbjedila pravni lijek kojim će se kršenje onemogućiti , a može zahtjevati od države i da izmjeni zakonodavstvo ili praksu. Ako Sud utvrdi da je povrijeđeno pravo podno-sioca apelacije može donijeti odluku o pravičnom zadovoljenju oštećenog.

Presude ovog suda su pravnosnažne kada stranke izjave da neće zahtjevati da se predmet iznese pred Veliko vijeće ili tri mjeseca posle donošenja presude ako se ne zatraži da se predmet iznese pred Veliko vijeće ili kada zahtjev za obraćanje Velikom vijeću bude odbijen. Odluka Velikog vijeća je odmah po donošenju pravnosnažna. Presuda se, osim strankama i neposredno zainte-resovanim licima, dostavlja i Komitetu ministara koji nadzire izvršenje presude. U slučaju da država ne ispuni obaveze koje su joj naložene sudskom presudom, Komitet ministara može donijeti odluku o suspenziji članstva države ili čak o njenom isključenju iz članstva Vijeća Evrope.